Nedavno sam se odselila sa Balkana, tačnije iz Srbije. Ma nije bilo nedavno. Bilo je početkom 2019. Otišla sam za hlebom koji mi više leži, pre nego trbuhom za hlebom.
A život je stenovit. I uvek vodi na različite puteve. Neki ljudi imaju sreće da naiđu na livadu punoj cveća i ostanu tamo. Ali neki ne. Nijedan put nije zagarantovan uspeh ili neuspeh.
Moja staza nije laka, a ponekad je u stvari pad. Ja volim da ostanem pozitivna i da zovem svoje padove usponima. I ponekad naiđem na cvet na steni penjući se i ne mogu baš da se žalim. Ali uglavnom jedem parče hleba sa konopca viseći na litici.
Ovim blogom želim da pokažem svoj put i pokoju prečicu života u Nemačkoj u nadi da će nekome pomoći i da će zadovoljiti radoznale glave.
Provela sam sate istražujući život u Nemačkoj. A nije moralo biti tako. Volela bih da sam imala mesto gde ću pronaći informacije o znakovima pored puta, o ljudima, o institucijama, o dokumentaciji, o proizvodima, o jeziku, o... životu.
Obećavam da ću realno pisati o svakom aspektu života iz moje perspektive. Šta sam ja i šta su drugi doživeli i naučili. Nove ideje. Dobre i loše stvari.
Trudiću se da približim kulturu i da približim život koji ja tek sada otkrivam.
To se odnosi i na hranu, a mi Balkanci uvek dodamo i parče hleba.
Kolačići
Spremili smo kolačiće da poboljšamo Vaše iskustvo. Korišćenjem Balkan Bread-a slažete se sa našomPolisom o kolačićima.